Predizborni logo Ive Josipovića šalje poruku o “Pravom putu”, ali svojim grafičkim rješenjem on više asocira na kružni tok u kojem smo zapeli u proteklih godina.

Dusko Jaramaz/PIXSELL

“Očigledno je da smo ostali zaglavljeni u kružnom toku. A taj kružni tok međuvremenu se toliko pohabao i postao pun rupa da je vožnja po njemu borba za preživljavanje”, izjavio je u svibnju prošle godine tadašnji predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Ivica Mudrinić.

Replicirao mu je Zoran Milanović. “Kružni tokovi su dobri za sigurnost prometa”, kazao je premijer i poentirao: “Dobra vijest je što nismo sletjeli s ceste i nećemo. Imamo taj kružni tok, ali otići ćemo u pravom smjeru. U kružnom smo toku, ali nismo u grabi”.

A taj nesretni kružni tok, o kojem se tako sočno debatiralo prije godinu i pol dana, iznenada nam se ukazao na predizbornom logu predsjednika Ive Josipovića.

I premda on želi njime poslati poruku o “pravom putu”, puno više truda trebat će uložiti u uvjeravanje birača kako Hrvatska zasad ipak nije zapela u “kružnom toku”.

Bez obzira na to što premijer Milanović, kao što smo vidjeli, nema ništa protiv kružnog toka. Dapače, sretan je što “nismo u grabi”. Što samo dokazuje da on nikad nije ni bio u grabi, pa je ne prepoznaje ni kad upadne u nju.

No, zato je barem priznao da smo u kružnom toku, što nam sugerira i Josipovićev predizborni logo, a još važnije, otkrivaju nam to i brojni drugi pokazatelji.

Primjerice, nedavno prezentirani indeks percepcije korupcije.

Uhićenje premijera Ive Sanadera trebalo je označiti konačni obračun s korupcijom. Sudski proces protiv nekada najmoćnijeg političara u Hrvatskoj trebao je poslati poruku svim strukturama, od vlasti naniže, da je korupcija neprihvatljiva i da će se s njom najstrože obračunati.

A skeptičnim građanima cijeli taj proces trebao je promijeniti percepciju o korupciji ukorijenjenoj u hrvatskoj politici, vlasti, birokraciji i svim državnim strukturama.

Da bismo ubrzo otkrili da je SDP-ova Marina Lovrić Merzel na dužnosti sisačko-moslavačke županice, upravo u periodu nakon Sanaderova uhićenja počinila više koruptivnih djela. Nedavno smo vidjeli da se u tom periodu istim marifetlucima bavio i Milan Bandić sa svojim suradnicima.

A sada nam isto poručuje i prošlotjedno uhićenje Rene Sinovčića i zadarskih poreznika, zbog djela s kojima se povezuju i bivši ministar financija i njegov pomoćnik, otprije pod sumnjom u koruptivna djela.

A taj isti ex-ministar Slavko Linić nakon odlaska iz Vlade javno je optužio premijera Zorana Milanovića da prikriva korupciju.

I svejedno, pored svih ovih hapšenja, suđenja i presuda, percepcija korupcije među hrvatskim građanima dodatno je narasla u odnosu na prethodno razdoblje. Kako i ne bi? Marina Lovrić sjedi u Saboru, baš kao i Linić, Bandić trči krugove u Bužanovoj zahvaljujući kauciji od nečuvenih 15 milijuna kuna, a navodno spasonosni sustav predstečajnih nagodba pretvorio se u plodno tlo za novu korupciju i pogodovanje.

Osim korupcije, Hrvatska je zapela i u kružnom toku politike.

Jedna stranka smjenjuje drugu, optužujući je za iste stvari koje je i sama radila, ponavljajući iste greške i vadeći se na iste argumente. Obje stranke vode istu socijalnu i ekonomsku politiku, služe se istim mehanizmima vladanja, koriste istu retoriku samo drugog predznaka, kao što iskazuju isti prezir prema građanima. Jedna drugoj služe kao alibi.

I uvijek isto i stalno ukrug.

A što se hrvatskog gospodarstva tiče, onda kad nije zapelo u kružnom toku, onda je upalo u spiralu propadanja, zaduživanja, otpuštanja, depresije i besperspektivnosti.

Uvijek isti simptomi iste bolesti, isti recepti za iste boleštine.

Zapeli smo u kružnom toku afera i skandala, nemoći i bezidejnosti, nepovjerenja i licemjerja.

Teško je stoga proniknuti u simboliku Josipovićeva loga o “pravom putu”, kad nas on uporno asocira na zatvoreni labirint iz kojeg nema izlaza.

Naravno, šef države možda ima informacije i spoznaje na osnovu kojih može ocijeniti je li Hrvatska doista na pravom putu, kad mu već ustavne ovlasti ne dopuštaju da ocjenjuje tri godine mandata Vlade, ali sve što se zasad može golim okom vidjeti sugerira da smo i dalje osuđeni na kružni tok.

Bez obzira koliko se premijer u njemu osjećao sigurno. Sigurnije nego u “grabi”.

Predsjednik Josipović, ako misli ozbiljno, morao bi napokon prekinuti tu jalovu vrtnju.

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku

Tagovi: zoran milanović, vlada, predsjednički izbori, korupcija, ivo josipović

Izdvojeni komentari 16 komentara Pogledaj sve komentare

prije 20 minuta

mary loo: Samo što je u tom kružnom toku u kojem se stalno vrtimo, trenutnom preCedniku dozvoljeno da ne poštuje pravila vožnje, njemu je uvijek dopuštena prednost i ubacivanje ispred drugih…samo mi se nekak čini da će Ivo ostati u kružnom toku a da će Kolinda iz njega prije izaći i prestrojiti se ravno prema Pantovčaku.

prije 22 minute

Goliat: Svi smo mi na žalost na putu za NIGDJE

prije 23 minute

barbossa: Na “Pravom putu” nismo sigurno a iz kružnog toka ne izlazimo, već nam se ozbiljno vrti u glavi

Ne slažeš se? Komentiraj!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.

Budite naš čitatelj reporterObrazac
telefon:01/24-24-242e-mail: reporter@24sata.hrSve priče objavljene u tiskanom izdanju nagrađujemo sa 100 do 1000 kuna. Šaljite i na MMS: 099/224-2424, SMS 662024 (1,24 kn za sve operatere).