PREDSJEDNIČE, GLADNI SMO! Premijer tvrdi da nema gladnih, a na Pantovčak stižu pisma ljudi koji traže pomoć. Ovo su vapaji očajnih ljudi koji nemaju što jesti

Četvrtak, 27. 11. 2014. u 11:42, zadnja izmjena prije 8 minuta Piše: Snježana Krnetić

Fotolia

Suze mi naviru kad moram skuhati ručak, a znam da nemam što staviti u lonac, samo je dio potresne ispovijedi majke dvoje djece koja se za pomoć obratila predsjedniku Ivi Josipoviću.

– Dotakli smo dno dna. Imamo dvoje djece, kojima je teško objasniti zašto ne mogu dobiti tortu za rođendan, zašto u školu moraju ići u pokrpanim hlačama i zalijepljenim tenisicama, zašto u nedjelju moraju jesti samo krumpir, zašto piju vodu, a ne sok, i zašto ne mogu svaki dan popiti po nekoliko čaša mlijeka. I još je puno takvih zašto od kojih mi se srce para – navodi majka tražeći pomoć jer, kaže, ne može više podnositi patnju djece.

U obitelji radi samo suprug, a plaća mu je opterećena kreditom kojim su u boljim vremenima željeli riješiti stambeno pitanje. Premišljala se, navodi, hoće li napisati pismo, ali na to ju je natjerala situacija jer je “voda došla do grla”. Veći dio suprugove plaće “pojede” kredit, neplaćeni računi za režije se iz mjeseca u mjesec gomilaju, a uz to djeci su morali kupiti udžbenike.

– Kada dobijemo mjesečni prihod, ne možemo kupiti stvari ni za pola mjeseca. Djeca me mole: ‘kupi nam čokoladne kuglice da jedemo s mlijekom, kupi malo salame…’ Ne mogu više trpjeti što moja djeca pate. Svaki dan nam je stresan i nova borba za opstanak. Ne znamo više kome da se obratimo, banke nemaju sluha ni milosti. Zato se vama ponizno obraćam i molim za pomoć. Vi ste mi zadnja nada i svjetlo u velikoj tami – napisala je majka koja zbog neimaštine ne vidi više izlaz.

– Molim vas, pomozite! Jako nam je teško i nemamo volju za životom. Svaki dan samo strah i strepnja – riječi su kojima je majka završila pismo. Njena obitelj, nažalost, nije jedina. Svake godine raste broj onih koji nemaju ni za preživljavanje.

24sata

Priče ljudi koji se bore za opstanak, nemaju za hranu i strahuju od ovrha svaki dan stižu u Ured predsjednika na zagrebačkom Pantovčaku. Opisuju životne okolnosti, kao da se ispričavaju jer mole za pomoć. Svaka priča je teška i potresna na svoj način.

Ne znam više kako dalje. Gladan sam!

– Očajan sam i ne znam kako dalje. Ne mogu više. Gladan sam – vapaj je samca koji mjesečno pokušava preživjeti s 800 kuna. S navedenim mjesečnim prihodima nije mu preostalo drugo nego moliti za pomoć jer mu novac kojim raspolaže nije dovoljni da podmiri osnovne životne troškove te da živi životom dostojnim čovjeka u 21. stoljeću. 


– Trošim šest tableta na dan. Moram ići k liječniku nekad i dva puta tjedno, a za svaki odlazak moram izdvojiti 50 kuna samo za autobus. Jedva uspijevam pola mjeseca imati za kruh. Dužan sam prijatelju 7000 kuna za tablete koje mi je slao iz Njemačke jer ih ovdje nije bilo, a nisam mogao bez njih. Molim vas da mi pomognete koliko možete jer ne znam što ću. Gladan sam – napisao je muškarac koji nije u mogućnosti spajati kraj s krajem predsjedniku Ivi Josipoviću.

Pantovčak je posljednja nada i za stopostotnog invalida.


– Transplantirali su mi bubreg u Zagrebu. Ne mogu si kuhati niti raditi fizičke poslove, a što god trebam, moram platiti ljude da mi odrade. Molim vas financijsku pomoć kako bih mogao platiti kuhinju u Crvenom križu (hranu) jer nemam dosta sredstava ni za život pošto plaćam lijekove bez kojih ne mogu živjeti – opisao je ukratko čovjek s mjesečnim primanjima od 1600 kuna.

Kako bi unučici uljepšala nadolazeće blagdane, pomoć je tražila i baka, skrbnica maloljetne djevojčice.


- Prije nekoliko dana izgubila je majku (moju kćer), a otac se od rođenja ne brine za moju unučicu. Isto tako imam maloljetnog sina. Živimo u vrlo teškoj materijalnoj situaciji. Na bolovanju sam već tri godine i čekam rješenje o invalidskoj mirovini. Dragi predsjedniče, molim vas, ako nam ikako možete pomoći, kako bi moja djeca doživjela donekle ugodne nadolazeće blagdane i umanjila trenutačnu bol – zamolila je zabrinuta baka.

Posao mi je najveće želja, ali me odbijaju


S neimaštinom se svakodnevno nosi i sin pokojnog branitelja koji sa suprugom ima petero djece. Dvoje djece je bolesno, a za njih, navodi, nikad nije tražio pomoć niti od jedne državne institucije.

– Svi su uzorni učenici i redovito pohađaju školovanje. Pišem vam zbog iznimno teške financijske situacije. Bez posla sam ostao prije godinu dana. Dobio sam otkaz kao višak radne snage u HŽ-u. Kako nisam u mogućnosti završiti srednjoškolsko obrazovanje, mnogi su me odbili zaposliti iako mi je to najveća želja – napisao je nezaposleni muškarac čija višečlana obitelj živi isključivo od dječjeg doplatka i socijalne pomoći.

– Primanja nam nisu dovoljna za najosnovnije životne potrebe ni za režije. Živim u kući Republike Hrvatske koju nisam uspio urediti do kraja kreditom koji sam digao dok sam bio zaposlen. Zbog toga koristimo samo dvije prostorije. Što je najgore, ni taj kredit više nisam u mogućnosti plaćati. Molim vas da mi odobrite jednokratnu financijsku pomoć koja bi meni i mojoj obitelji u ovom trenutku puno značila – napisao je otac petero djece.

– Predsjedniče, molim vas, ako postoji mogućnost, da pomognete sirotinji koja nema od čega živjeti. Nemam dovoljno za režije, a kamoli za hranu… Živim u nadi da ćete mi pomoći kako bih mogla platiti nešto računa i da imam za hranu – zavapila je žena.

24sata

Tročlana obitelj živi od samo 800 kuna

Na izmaku snage i živaca pomoć je potražila i obitelj s maloljetnim djetetom koja živi od socijalne pomoći od 800 kuna. Ne žale se na svoju socijalnu situaciju. Njihov problem su klizište ispod kuće te popucali zidovi zbog velike količine kiše. Iako su im sanirali put ispod kuće, nisu zidove, uz opravdanje da za to općina nema novca.

– Drugim riječima, rekli su nam otvoreno da je najbolje da si sami saniramo. Kako nam je situacija s financijama stvarno teška, to je nemoguće ostvariti. Čovjek se mora snalaziti kako umije, a znate kako je kad imate samo jedan krov nad glavom i koliko se čovjek kroz život za to namuči – napisala je žena i nastavlja.

– Bespomoćan si. Posla nema ili ga ne možeš dobiti. Čovjek je tad jadan. Odlučila sam vam se obratiti jer bilo kakva pomoć uvijek je dobrodošla. Ako ništa, molim vas da barem pročitate ovo pismo – skromno je završila svoje pismo adresirano na Ured predsjednika Ive Josipovića.

Hvala vam što mi niste okrenuli leđa

Od početka mandata predsjednik države u proračunu ima osiguran novac za jednokratnu pomoć građanima. U 2010. godini za tu namjenu bilo je osigurano 205.000 kuna, a svake godine, unatoč štednji na troškovima Ureda, ta se stavka povećavala. U ovoj godini zbog sve većeg broja građana koji su u potrebi ona iznosi 300.000 kuna. Nakon provjere vjerodostojnosti socijalno ugroženi dobiju 1000 kuna bespovratne pomoći, što znači da je Ured predsjednika tijekom kalendarske godine u mogućnosti pružiti pomoć za 300 ljudi. Vodi se računa da pomoć ne dobiju dva puta isti ljudi, a da drugi ostanu zakinuti. Osim financijske pomoći, iz Ureda predsjednika ljude savjetuju i usmjeravaju na institucije u kojima mogu ostvariti prava i pomoć. Iako se može činiti da pomoć od 1000 kuna i nije nešto, koliko ona znači ljudima, govore zahvale koje povratno stižu predsjedniku Ivi Josipoviću.


– Hvala vam puno što mi niste okrenuli leđa i što ste izašli u susret i pomažete koliko možete – samo je jedna od mnogobrojnih zahvala predsjedniku na odobrenoj financijskoj pomoći. 
Vladi smo upitali javljaju li se premijeru Zoranu Milanoviću građani zbog ugrožene egzistencije i traže li pomoć. Odgovor na pitanje nismo dobili.

Kad bi premijer Milanović dnevno pročitao barem jedno ovakvo pismo, možda bi drugi put dobro razmislio prije nego što javno ustvrdi da u Hrvatskoj nije problem prazan želudac odraslih i djece nego pun želudac, ali loše hrane. Odgovor na isto pitanje nismo dobili ni iz Ureda predsjednika Sabora Josipa Leke.

Krizmanić: Premijer ne razumije ni ne čuje svoj narod

Počnite živjeti u stvarnosti, jer čini se kao da ste se iz nje iskopčali, poruka je psihologinje Mirjane Krizmanić premijeru, koji tvrdi da u našoj zemlji nije problem prazan nego pun želudac, ali loše hrane.

– Ljudi su gladni, prose po ulici za lijekove i kopaju po kontejnerima. To je stvarnost. Tim ljudima je uništeno samopoštovanje. I za lošu hranu potreban je novac – rekla je psihologinja Krizmanić. Napominje da je ljudima koji su naučeni živjeti od svoga rada najteže moliti za pomoć. Velik broj građana, navodi, do ruba i gladi doveden je ne svojom krivnjom, jer nije riječ o propalicama ili kockarima, nego su izgubili posao ili su u mirovini koja je nedovoljna za osnovne potrebe.

– Nikad nije bilo toliko siromašnih kao danas. Kad gledam što priča premijer, to je kao da gledam loš film. Ne razumije niti pokušava čuti što mu se govori – ustvrdila je.

Sanja Sarnavka (B.a.B.e) navodi da vlast ne vidi probleme naroda jer se voze u blindiranim automobilima.

– Vlast je otuđena od naroda – kaže i napominje da to ne čudi jer, dok građani gladuju, oni jedu u finim restoranima.

Vezani članci:

Pročitajte više vijesti iz rubrike Sudbine.

Tagovi: siromaštvo, očaj, glad, gladna djeca

Izdvojeni komentari 149 komentara Pogledaj sve komentare

prije 2 sata i 7 minuta

alfabetagama: recite kaj hoćete, ali toga nije bilo nekad,

prije 2 sata i 5 minuta

Goliat: 21. stoljeće : saborski zastupnici : preko 15000 plaća,. naknada za odvojen život, troškovi hotela i smještaja, dnevnice, troškovi prijevoza, besplatni mobiteli, službena vozila, a o predsjedniku ni neću ništa ako sam dobro upamtio 280 miliona troška za mandata…..I onda se pitamo kako ljudi mogu biti gladni ….Imaju li oni imalo obraza i srama kad čitaju ta pisma ??

prije 1 sat i 56 minuta

Giallorosso: Možda ću bit hladan ali dio njih je sam kriv za stanje u kojem su se našli. Još mi je u glavi članak koji je bio izašao u 24 sata, gdje se otac dvoje djece žalio da nema za hranu djeci. Samo brzi pogled na njegov FB profil je pokaza da dotični ima za Marlboro i bocu Jack Danielsa u disku…

Ne slažeš se? Komentiraj!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.

Budite naš čitatelj reporterObrazac
telefon:01/24-24-242e-mail: reporter@24sata.hrSve priče objavljene u tiskanom izdanju nagrađujemo sa 100 do 1000 kuna. Šaljite i na MMS: 099/224-2424, SMS 662024 (1,24 kn za sve operatere).