Najveći problem u obrazovanju europskih zemalja, uključujući i ono u Hrvatskoj, je taj što se fukcionalno znanje na cijeni, a djeca se tjeraju da uče napamet

Subota, 17. 10. 2015. u 16:00 Piše: Rozeta Bogeljić

Dreamstime

Najveći problem u obrazovanju europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku, je taj što se fukcionalno znanje na cijeni, a djeca se tjeraju da uče napamet.

Naglasio je to dr. Ranko Rajović, ugledan stručnjak za odgoj i predsjednika odbora svjetske Mense za darovitu djecu, na predavanju koje je odgojiteljima, nastavnicima i roditeljima ovaj tjedan održao u Zadru.

– Naš mozak radi asocijativno, ali mi svejedno učimo reproduktivno. Drugim riječima, mnogo ćemo brže i dulje zapamtiti stvari koje vežemo uz asocijacije i koje nam daju misliti nego ono što bubamo napamet. Ipak, sav naš obrazovni sustav već od vrtićke dobi tjera djecu na memoriranje podataka – rekao je Rajović koji je i autor programa NTC (Nikola Tesla Centra). Riječ je o sustavu učenja koji je usmjeren na razvoj kognitivnih sposobnosti djece jer se sinapse, veze među neuronima u mozgu, u najvećem dijelu uspostavljaju do djetetove sedme godine života.

– Druga stvar koju treba mijenjati je da djecu u školama i vrtićima učimo kako se smiju javiti isključivo ako su sto posto sigurni da je njihov odgovor točan. Iako ne znate koja je veza između broja 13 i kokoši, albatrosa i broja 40 i što to izgubi trećinu kad se okrene naopačke, trebate odgovoriti na ta pitanja jer je svaka ideja koju izbacite dobra. Osim toga uz zabavu i igru, usput, lakše pamtimo baš sve informacije – kazao je dr. Rajović, otkrivši okupljenima da kokoš najdulje leti 13 sekundi, albatros leti 40 kilometara na sat dok spava u letu, a broj 9 izgubi trećinu kad ga se okrene naopačke i postane broj 6.

Upozorio je i na rezultate međunarodnog testiranja znanja učenika PISA (Programme for International Student Assessment), prema kojima se cijela Europa, osim Finske nalazi jako nisko i tone iz godine u godinu za razliku od azijskih zemalja.

– PISA testovi su glavni pokazatelji razvoja ekonomije za 20 godina, kad testirana djeca budu ekonomski produktivna. Naša djeca znaju pročitati i ponoviti, ali nisu dobri u povezivanju informacija. A svaka nova generacija djece je slabija i manje sposobna. Hrvatska je ispod prosjeka po funkcionalnom znanju, a nešto iznad prosjeka po reproduktivnom. Novi PISA test se provodi ove godine pa će biti zanimljivo vidjeti kako stojimo. No kad bismo mi danas sve iz korijena promijenili u sustavu obrazovanja, trebalo bi nam 15 godina da stignemo istočnu Aziju – kazao je.

Kao primjer naveo je problem pamćenja pročitanog teksta. Većina europskih učenika nakon pročitanog odlomka ne zna što su pročitali pa se moramo vratiti natrag i odlomak pročitati ponovno.

– Kinezima je to nepojmljivo. Jer, zahvaljujući njihovu pismu koje se služi asocijacijama, Kinezi moraju misliti dok čitaju. Zato njihova djeca mogu pomnožiti dva šesteroznamenkasta broja u glavi, služeći se samo lupkanjem prstima po klupi. Mi ne možemo pomnožiti ni dva dvoznamenkasta broja unutar deset sekundi, ali ni zapamtiti o kojim je brojevima bilo riječ nakon što ih se makne s ploče ili projektora. Ali zato tablicu množenja svi znamo napamet. Stvar je u tome što učenici u Aziji koriste dijelove mozga koje mi i ne poznajemo – kazao je dr. Rajović.

Tvrdi da prije lošeg obrazovnog sustava, djeci štetu mogu napraviti i roditelji ako ih drže pod staklenim zvonom i pretjerano štite. Umjesto toga roditelji trebaju imati aktivniji odnos s djecom. Trebaju se s njima igrati i čitati im.

– Ako im ne čitamo priče za laku noć, djeca gube slikovno pamćenje. Prvi mjesec od rođenja, dijete vidi samo kontraste, a dječje sobe su ili roza ili plave, ovisno o spolu djeteta. Ljudi koji su otkrili stvar s kontrastima dobili su Nobelovu nagradu prije 30 godina, a većina roditelja to još ne zna.

Dijete se treba kretati, treba jesti isključivo krutu hranu nakon godine i pol života, treba trčati, hodati boso, vrtjeti se oko svoje osi dok ne padne, igrati se s prijateljima vani. Kad hodaju i trče, razvijaju im se svi centri u mozgu, a dok igraju videoigre, oni ne govore, prsti im stoje u neprirodnom položaju, a nema ni vidnog podražaja u smislu da nešto dolazi prema oku – zaključio je dr. Rajović.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.

Tagovi: tablica množenja, računanje, bolje obrazovanje

Izdvojeni komentari 16 komentara Pogledaj sve komentare

17.10.2015., 21:01

Dobronamjeran: Ne bi se smjelo djecu previše pretrpavati sa gradivom, to može biti kontraproduktivno. 🐳

18.10.2015., 16:37

sunčanana: “Sto baba, kilavo dite”. Imamo mnogo teoretičara, a praksa i provedba sve lošija. Činjenica je da nije svako dijete isto i ne mogu se provoditi iste metode, kako poučavanja, tako ni odgoja. Činjenica je da je svaka nova generacija sve “tanja” i u znanju i u radu. Potreban je drugačiji pristup, kreativnija nastava, manje grupe djece…Mi još uvijek imamo škole koje rade u tri smjene, imamo škole koje su u lošem stanju, nemaju osnovna sredstva za rad, a htjeli bismo biti Finska.prikaži sve

19.10.2015., 08:50

Robert Kokotović: gradivo se počevši od 1. razreda samo prolazi da se ispune programi…nema učenja i razumijevanja, to je ostavljeno roditeljima..

Ne slažeš se? Komentiraj!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.

Budite naš čitatelj reporterObrazac
telefon:01/24-24-242e-mail: reporter@24sata.hrSve priče objavljene u tiskanom izdanju nagrađujemo sa 100 do 1000 kuna. Šaljite i na MMS: 099/224-2424, SMS 662024 (1,24 kn za sve operatere).